Koliko, zapravo, pomazu raznorazne donacije?

Iliti - mislim, dakle jesam. Ili nisam. A sto kad bih bio? A mozda je u sumi.

Moderators: Kaae, Derek

Post Reply
User avatar
Kaae
Posts: 34204
Joined: Tue Sep 29, 2009 1:19 am
Title: Badger Badger Badger

Koliko, zapravo, pomazu raznorazne donacije?

Post by Kaae » Thu Sep 22, 2011 1:08 pm

Moram priznati, odmah na pocetku, da ne znam hocu li uspjeti objasniti ovo o cemu razmisljam, ali nadam se da cu uspjeti dati barem dovoljno suvislih informacija za neku raspravu.

Znam da i kod nas ima puno raznoraznih dobrotvornih priredbi, akcija, ovog, onog. Dobivala sam i postom sve i svasta. Ponekad bih nekom nesto dala, ponekad ne, ali nikad se nisam osjecala toliko prisiljenom nesto dati kao sto je to ovdje. Nije mi ignoriranje silnih (americkih) akcija nekakav moralni problem, ali cesto se uhvatim da razmisljam o tome i da, u neku ruku, nista zivo ne razumijem.

Stvarno mi nije tesko dati, ako mogu i ako imam. Ne volim donirati organizacijama i ustanovama, osim u rijetkim iznimkama kad na, tko zna koji nacin, stvarno znam da ce ta pomoc doci do onih kojima je namijenjena. Puno draze mi je dati direktno nekome kome treba, kad znam da ce mu pomoci ono sto mu mogu dati. Tipa one djevojcice iz novina koja je bas jako zeljela nekakvu lutku sirenu. Ne znam bih li bila njezinom ocu dala tih par dolara; nekako mi je puno vise 'smisla' bilo u toj barbiki, ili sto vec.

Cijela prica mi je (opet) jutros pala na pamet jer se skupljao novac za kolegicu tj. njezinog muza iliti njihovu malu dvoclanu obitelj. Ona radi ovdje s nama, zaradjuje vise od mene, nemaju djece. Zaposlen je i muz, a pored toga guraju jos i dodatni posao, gdje on u vlastitom aranzmanu proizvodi prirodnu kozmetiku koja se prilicno dobro prodaje. Covjek je pao, slomio petu i bio na operaciji. Nece smjeti hodati jos neko vrijeme, a cijeli oporavak bi mogao trajati sest mjeseci. To ovdje znaci sest mjeseci bez posla i bez place. Svakako nije dobro, ali... je li to kraj svijeta? Imaju dva automobila, barem, kucu, nekakvu malu farmicu.. svastanesto.

U isto vrijeme, druga kolegica tlaci s prodajom nekakvih pretplata na casopise, a sve to skupa radi za svoju pokcerku ciji ce razred tim novcem platiti svoju maturalnu. Kolega tlaci s katalozima u kojima se prodaje sve i svasta, od igle do lokomotive, a to uvaljuje zapravo njegov petogodisnji sin i njegova vrticka grupa. Ako prodaju 25 artikala, dobit ce voznju limuzinom.

Svaki dan nam je kuhinja na poslu oblijepljena pozivima na dobrotvorne vecere i slicna dogadjanja po crkvama, vatrogasnim domovima i kucama, jer je necije dijete slomilo ruku, baba kuk, a tetki je dijagnosticiran karcinom. Ne umanjujem uopce ljudska stradanja, bol i financijske potrebe, ali... tlaci me to. U krajnjem slucaju, kako na poslu (ili u nekom selu puno manjem od ovog mojeg grada) mozes dati Peri, a Katici neces? Mozes li zapravo dati svakome? Treba li to tako? Hoce li Pero i Katica stvarno biti sretniji i bogatiji ako im ja dam $3, a Mujo donira $5? Evo, ovoj na poslu smo skupili $120, nas valjda trideset. Na kraju sam izracunala da sam dala vise nego nekoliko drugih zajedno. Ali ne znam, nisam mogla manje, a i draga mi je ta teta. Mislim, sto ce s mojih $1? Pa to im nije ni za zvakacu gumu.

Prije jedno godinu dana su rodjaci moga muza imali nekakav koncert, povodom skupljanja novca za pokrivanje troskova jednokratnog lijecenja njihove trogodisnje kceri (a troskovi su bili ogromni prvenstveno njihovom krivicom jer su bili skrti placati suvislo zdravstveno osiguranje). Nismo isli, nismo donirali. Ja sam, zapravo, bila jako protiv, a mislim da me muz zapravo i podrzao. Oboje roditelja rade, imaju jedno dijete. Trosak nije bio van svake pameti cak ni meni, uz u to vrijeme jednu placu (moja placa je jad i bijeda, zapravo, u usporedbi s onim sto bi mogla/trebala biti, ali meni je trenutno podnosljiva jer je preko nekoliko puta veca od onoga na sto sam navikla, istinabog kod nas, i jer pokriva zapravo sve nase redovne troskove, plus neke dodatne), mogao se rijesiti uz mozda malo odricanja i nekakvog preslagivanja prioriteta. Kuca im je veca od moje, u gradu skupljem od mojeg. Putuju u Vegas na odmor. A onda im netko dobrotvorno svira? Pizdarija, ako se mene pita.

Mozda sam ja samo budala, pa racunam da, ako zagusti, prvo bih prodala 300 kvadrata kuce pa uselila s muzem (i djetetom/djecom) u nesto manje. Mozda 40 kvadrata. Ma 15, ako treba. Pa bih se rijesila sedam televizora, pretplate na americku verziju MaxTV-a od $150 na mjesec. Kuhala bih doma, a ne zderala po restoranima. Isla bih na odmor u krug oko parka u kvartu, a ne avionom u Vegas ili Meksiko.


No nista, oni i dalje zicaju. Na sve strane. A meni se vrti u glavi.

Dajete li nesto nekome? Naravno da me ne zanima sto i kome, glavom i bradom, vec onako. Jesam li luda, ili su oni ovdje prerazliciti za moj mozak i navike pa sam se samo malo pogubila?

(Doktore, jel me netko razumio?)
I have CDO. It's like OCD, but in alphabetical order. As it should be.
User avatar
Svimbi
Posts: 16243
Joined: Wed Sep 30, 2009 3:00 am
Title: Vidjelica
Location: Zg

Re: Koliko, zapravo, pomazu raznorazne donacije?

Post by Svimbi » Thu Sep 22, 2011 1:33 pm

Kaae wrote: Mozda sam ja samo budala, pa racunam da, ako zagusti, prvo bih prodala 300 kvadrata kuce pa uselila s muzem (i djetetom/djecom) u nesto manje. Mozda 40 kvadrata. Ma 15, ako treba. Pa bih se rijesila sedam televizora, pretplate na americku verziju MaxTV-a od $150 na mjesec. Kuhala bih doma, a ne zderala po restoranima. Isla bih na odmor u krug oko parka u kvartu, a ne avionom u Vegas ili Meksiko.


No nista, oni i dalje zicaju. Na sve strane. A meni se vrti u glavi.

Dajete li nesto nekome? Naravno da me ne zanima sto i kome, glavom i bradom, vec onako. Jesam li luda, ili su oni ovdje prerazliciti za moj mozak i navike pa sam se samo malo pogubila?

(Doktore, jel me netko razumio?)
Ja bih isto kao i ti. Ali dajem, posebno kad mi uvale srcedrapateljnu priču o bolesnom djetetu, koja često uopće nije istina. To je drugi problem, što je kod nas to postala vrsta zarade, onaj koji žica (a da nije baš akcija širokog značaja tipa Dajmo im da čuju-a i za to su rekli da je bilo malverzacija :/ ) često žica under false pretences.
I moram priznati da mi pada mrak na oči kad neka obitelj s milijun djece, u kojoj nitko ne radi i živi u 15 kvadrata, traži pomoć. Ok, teško im je, ali što su uopće rađali tu silnu djecu ili što bar nešto ne rade?

Ove situacije koje opisuješ definitivno nisu za donacije. Ali nešto kao recimo Marivalina, ili tome slično, to bih uvijek dala (i jesam).
Još ću kasnije, sad igramo Čovječe ne ljuti se.
User avatar
Kaae
Posts: 34204
Joined: Tue Sep 29, 2009 1:19 am
Title: Badger Badger Badger

Re: Koliko, zapravo, pomazu raznorazne donacije?

Post by Kaae » Thu Sep 22, 2011 1:51 pm

Ma situacija u kojoj je Marival je skroz drugacija. Drugacije mi je i kad se skupi za poklon, na primjer u firmi, za zajednicki poklon necijem posve zdravom, ali novorodjenom djetetu. Ne zelim reci uopce da mi je bed dati ili da se nikad i nista ne bi trebalo (organizirano) napraviti za druge.

Mogu cijelu pricu postaviti i ovako:

Da se stvarno nadjem u situaciji da nam stopostotno zatreba IVF (koliko god IVF stvarno moze zatrebati, s obzirom da o njemu zivot nikako ne ovisi), bih li u revijalom tonu trebala zatraziti ili ocekivati da ce netko napraviti neku organiziranu akciju da mi pomognu skupiti $30,000? Pa propala bih u sedamsto crnih zemljetina. Prihvatila bih pomoc takve vrste, mozda i eventualno, tek kad bismo se muz i ja nasli u sobi od pet kvadrata sa zahodom i vozili bicikl, ako i tad. A ne da mi drugi pomazu dok ja zivim u 300 kvadrata, primam dvije place i, u krajnjem slucaju, upravo pasem salatu koju sam platila $5, umjesto da sam doma natocila ulje i ocat na neku travu i posipala feta sirom iz ducana.
I have CDO. It's like OCD, but in alphabetical order. As it should be.
User avatar
TeddyBearz
Posts: 3890
Joined: Wed Sep 30, 2009 9:03 am
Title: Addicted to shopping

Re: Koliko, zapravo, pomazu raznorazne donacije?

Post by TeddyBearz » Thu Sep 22, 2011 2:01 pm

Nisam znala da je u US tako izraženo to žicanje. :unsure: A ovo žicanje uz odlazak u Vegas, mislim stvarno... :doh:
User avatar
rahela
Posts: 7283
Joined: Thu Oct 01, 2009 7:37 am
Title: Sutra je novi dan
Location: čardak

Re: Koliko, zapravo, pomazu raznorazne donacije?

Post by rahela » Fri Sep 23, 2011 1:51 am

čudan mi je taj mentalitet
ne bih mogla tako funkcionirati, tj. ja za sebe (kao ni ti za ne daj bože taj IVF), nikad ne bih tražila od drugih dok ne bih iscrpila apsolutno sve svoje mogućnosti i izvore
isto tako ne bih se baš ni bedirala što ne doniram
sudjelovala bih u onome u čemu zaista vidim smisao
User avatar
laumi
Posts: 8552
Joined: Tue Oct 06, 2009 4:58 am
Location: s glavom u oblacima

Re: Koliko, zapravo, pomazu raznorazne donacije?

Post by laumi » Fri Sep 23, 2011 12:49 pm

rahela wrote:čudan mi je taj mentalitet
ne bih mogla tako funkcionirati, tj. ja za sebe (kao ni ti za ne daj bože taj IVF), nikad ne bih tražila od drugih dok ne bih iscrpila apsolutno sve svoje mogućnosti i izvore
isto tako ne bih se baš ni bedirala što ne doniram
sudjelovala bih u onome u čemu zaista vidim smisao
X
“So I find words I never thought to speak
In streets I never thought I should revisit
When I left my body on a distant shore.”
User avatar
ivy
Posts: 24505
Joined: Fri Oct 02, 2009 7:42 am
Location: Zg

Re: Koliko, zapravo, pomazu raznorazne donacije?

Post by ivy » Fri Sep 23, 2011 1:13 pm

frendica mi skuplja godišnje školarine za po jedno dijete u Indiji. ona ide tamo par puta godišnje i zna da dotično dijete dobije sve što mu treba.( iznos je malo više od 100 eura za cijelu godinu ). to mi je odlično kada se netko direktno angažira i kada si siguran da su novci pogodili cilj. inače sam jako skeptična. kaae bi dala :mrgreen:
User avatar
elin
Posts: 2415
Joined: Wed Oct 14, 2009 5:54 am
Title: Gospa

Re: Koliko, zapravo, pomazu raznorazne donacije?

Post by elin » Sat Nov 24, 2012 9:22 am

Ameri gori od nas :nope: tko bi to pomislio.
Ja ne dajem, pogotovo ne za takve stvari kakve si opisala gore.
Humanitarne udruge ne dajem iz političkih razloga, jer smatram da su paravan za ulazak velikih korporacija u siromašne zemlje trećeg svijeta i na kraju ljudi u tim zemljama pate više nego što su patili prije te velebne pomoći.
Gledala sam dokumentarac o pomoći siromašnim zemljama (Marijine nešto) i cijelo vrijeme su pričala djeca iz GB i djeca iz tih zemalja... primjetih da se djeca iz GB nisu smijala za razliku od svojih vršnjaka u tzv. siromašnim zemljama. Tko smo mi da kažemo tko je sretan, a tko nije i što točno čini čovjeka sretnim.
http://www.youtube.com/watch?v=RPqIa1qJ1Fw" onclick="window.open(this.href);return false;
Post Reply